Istorija
Timočku Krajinu u antičko doba naseljavaju tračka plemena koja nose ime Mezi, a deo Tračana oko Timoka po ovoj reci dobijaju ime Timahi. Do 50. godine ova oblast potpada pod vlast Rima i traje do 395. kada je Rimsko carstvo podeljeno. Tada ovom oblašću vlada Istočno rimsko carstvo, kasnije nazvano Vizantija. Danas se kod Zaječara vrši iskopavanje i delimična rekonstrukcija pozno-antičkog lokaliteta Feliks Romulijana (lat. Felix Romuliana) poznatijeg pod imenom Gamzigrad.
U srednjem veku ovu oblast kontrolišu Vizantija, Bugarska, Ugarska i konačno Turska. Srbija Stefana Nemanje u jednom kratkom periodu kontroliše ovu oblast ili je oblast pod vlašću Vidinskog kneza koji je vazal Srbije. Posle Maričke bitke 1371. i Kosovskog boja 1389. Turci su se učvrstili u regionu i ostali tu do 1833. kada se oblast priključuje autonomnoj Srbiji. Slovensko stanovništvo koje se nastanilo u ranom srednjem veku gotovo je iščezlo do 15. veka. Tada tri srpske i jedna vlaška/rumunska struja naseljavaju oblast.
Između 1918. i 1922., postoje dve oblasti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – srezovi Krajina i Timok, a od 1922. jedna oblast sa sedištem u Zaječaru. 1929. oblast ulazi u sastav Moravske banovine sa sedištem u Nišu.
Geografija
U Timočkoj Krajini postoji 7 opština i jedan grad:
Zaječar oko 70000 stanovnika
Bor oko 55000 stanovnika
Negotin oko 43000 stanovnika
Knjaževac oko 37000 stanovnika
Sokobanja oko 17000 stanovnika
Kladovo oko 23000 stanovnika
Boljevac oko 15000stanovnika
Majdanpek oko 23000 stanovnika
Etnieki sastav stanovni1tva
Srbi = 243.148 (85,58%)
Vlasi = 23.604 (8,31%)
Romi = 2.723 (0,96%)
Jezici
Od dijalekata srpskog jezika u severnom delu govori se kosovsko-resavski dijalekt, a na jugu prizrensko-timočki dijalekt poznat i pod nazivom torlački. Vlaški se govori najviše u severnom i centralnom delu oblast, dok bugarski govore pripadnici tetevenske struje u selima Veliki Izvor i Grljan.
Religija
Stanovništvo je skoro isključivo hrišćansko (ogromnom većinom pravoslavno, sa malobrojnim rimokatolicima koji imaju crkvu u Zaječaru i još malobrojnijim adventistima, sa crkvama u Negotinu i Zaječaru).
Religija i nacionalnost
Religija utiče na nacionalnu svest stanovništva tako da su pojmovi religije i nacionalnosti izjednačeni. Države na nacionalnoj osnovi javljaju se tek u 20. veku, tako da se većina Vlaha koji žive nekoliko vekova zajedno sa Srbima izjašnjava kao Srbi. Na ovo utiče i jezik koji, iako spada u romansku grupu jezika, ima mnoge slovenske karakteristike – naročito kad su u pitanju pozajmljenice.
Ekonomija
Oblast je bogata bakrom i zlatom, posebno u Borskom okrugu. Na Dunavu su izgrađena dva velika hidroenergetska sistema, Đerdap I i Đerdap II.
Reka Timok
Dužina-203 km Timok (lat. Timacus) je reka u Istočnoj Srbiji. Zapravo Timok je skup reka sa istim imenom i pridevom ispred (Crni Timok, Beli Timok, Svrljiški Timok, Trgoviški Timok). Od izvora Timoka (Svljiškog Timoka) do ušća (Velikog Timoka) u Dunav ima 203 km. Reka teče kroz Srbiju, a poslednjih 15 km predstavlja granicu Srbije i Bugarske. Ušće se nalazi na nadmorskoj visini od 28 m, što predstavlja i najnižu tačku u Srbiji. Timok je deo Crnomorskog sliva sa protokom od 24 m³/s, a može da dosegne i 40 m³/s. Timok je dao ime oblasti kroz koju protiče (Timočka Krajina), buni protiv Milana Obrenovića 1883. godine (Timočka buna), jednom slovenskom plemenu koje se tu nastanilo u VI veku (Timočani) i jednom tračkom plemenu iz antičkog doba (Timahi). Ekonomija; zagađenost Kod sela Čokonjar u Istočnoj Srbiji između 1947. i 1951. godine izgrađena je hidrocentrala Sokolovica. Celokupan hidroenergetski potencijal nije iskorišćen. Poslednjih decenija reka je znatno zagađivana otpadnim vodama iz Borskog basena što je posledično izazvalo zagađenje Dunava olovom, bakrom i kadmijumom. Kroz dolinu reke prolazi magistralni put i pruga Niš-Prahovo. Crni Timok Zemlje sliva-Srbija Crni Timok je reka u Istočnoj Srbiji izvire ispod planine Veliki Maljenik u oblasti Kučajskih planina. Odatle teče pored sela Krivi Vir ka severoistoku i posle 84 km. Uliva se u Beli Timok kod Zaječara i zajedno čine Veliki Timok ili samo Timok. Ova reka je poznata i pod nazivima Crna reka i Krivovirski Timok. Beli Timok Dužina-51 km Beli Timok je reka u istočnoj Srbiji koja nastaje kod Knjaževca spajanjem Svrljiškog i Trgoviškog Timoka, odatle teče na sever paralelno sa granicom Srbije i Bugarske na istoku i planinom Tupižnicom na zapadu. Kod grada Zaječara Beli Timok spaja se sa Crnim Timokom sa kojim čini Veliki Timok ili samo Timok. Beli Timok ima dužinu od 51 km (sa Svrljiškim 115 km). Sliv Belog Timoka zahvata površinu 2.190 km². Ranije je bio poznat pod nazivom Knjaževački Timok. Reka je početkom jula 2007. dva puta doživela ekološku katastrofu, nakon izlivanja amonijaka iz knjaževačkih fabrika i kanalizacije. Svrljiški Timok Dužina-64 km Svrljiški Timok je reka u Srbiji izvire u podnožju Svrljiških planina sa severne strane blizu sela Šesti Gabar i teče do mesta Svrljig po kome je dobio ime. Posle 64 km svog toka kod Knjaževca gde se spaja sa Trgoviškim Timokom i čini Beli Timok. Trgoviški Timok Dužina-50 km Trgoviški Timok – Strma reka izvire na zapadnim padinama Stare planine ispod najvišeg vrha ove planine u Srbiji, Midžora, manje od jednog kilometra od bugarske granice pod imenom Strma reka. Od sela Kalna dobija ime Trgoviški Timok po Trgovištu, mestu kod Knjaževca, zatim se spaja sa Svrljiškim Timokom i zajedno čine Beli Timok. |
||||||||||||||||||||||||
Zaječarski upravni okrug Zaječarski upravni okrug okrug se nalazi u istočnom delu Republike Srbije. Obuhvata grad i opštine: 1. Grad Zaječar gradsko naselje Zaječar, Ukupno ima 158.131 stanovnika. Sedište okruga je grad Zaječar. Feliks Romuliana (Galerijeva palata) u Gamzigradu, bila je prestonica rimskog imperatora Gaja Galeria Valerija Maksimilijana, s kraja III i početkom IV veka. Gamzigrad se na osnovu otkrivenog materijala svrstava u red najreprezentativnijih rimskih gradova na Balkanu. Tu je pronađena brojna istorijska građa (nakit, novac, alatke, oružje) kao svedočanstvo o velikoj civilizaciji na ovim prostorima. Privredni razvoj grada Zaječara kretao se od zanatske i poluindustrijske prerade poljoprivrednih proizvoda i eksploatacije ugljenog bogatstva. Zaječarski okrug Osnovni podaci Karta okruga
|
||||||||||||||||||||||||
Borski upravni okrug Borski upravni okrug se nalazi u istočnoj Srbiji. Obuhvata opštine: 1. Opština Bor gradsko naselje Bor, Ima ukupno 178.718 stanovnika. Sedište okruga je grad Bor, poznat po svom istorijskom i kulturnom nasleđu. U okolini Bora nalaze se: Dvorac kneza Aleksandra iz 1856. godine, građen u duhu romantizma i Konak kneza Miloša (smešten u Brestovičkoj Banji, nastao u 19. veku). Ovaj grad je poznat kao središte najvećeg rudnika bakra u Evropi, čija eksploatacija je počela 1904. godine, ali su ga, prema pronađenim dokumentima, koristili još u davnim antičkim vremenima. |
||||||||||||||||||||||||
Grad Zaječar je grad u istočnoj Srbiji na granici sa Bugarskom. Nalazi se u centralnom delu u Timočke Krajine, u Zaječarskom okrugu u koji još spadaju opštine Sokobanja, Knjaževac i Boljevac. Središte je gradsko naselje Zaječar koji predstavlja administrativni, kulturni, privredni, ekonomski, politički i verski centar kako opštine tako i samog okruga. Položaj Okrug Zaječarski okrug Ostalo Dužina puteva (2008) 495 km Broj srednjih škola (2007/2008) 4 Web prezentacija Grad Zaječar obuhvata površinu od 1.068 km². Teritoriju preseca Crni i Beli Timok koji spajanjem čini Veliki Timok koji protiče i kroz grad Zaječar. na teritoriji grada postoje tri veštačka akumulaciona jezera: Grliško, Rgotsko i Sovinac. Nedaleko od Zaječara nalazi se banjsko lečilište Gamzigradska Banja sa uređenim termomineralnim izvorima, a nedaleko od njega se nalazi značajan arheološki lokalitet Gamzigrad (Felix Romuliana). Demografija Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Zaječarski okrug broji 137.561, a grad Zaječar 65.969 stanovnika. Ukupno ima 18043 zaposlenih na teritoriji grada. Etnička struktura:
Po popisu iz 2002. godine ovde takođe žive i: * Neizjašnjeni i neopredeljeni – 1015 Naseljena mesta Gradu Zaječaru pripadaju i sledeća seoska naselja:
|
||||||||||||||||||||||||
Opština Bor
Opština Bor je opština u istočnoj Srbiji u Borskom okrugu u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Bor. Opština Bor sa svojih 856 km² spada u prostranije opštine u Srbiji. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 55.817 stanovnika u 14 naselja. Bor i 13 sela: Brestovac Položaj opštine Bor u Borskom okrugu Demografija Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Naselja sa srpskim većinskim stanovništvom su Bor, Brestovac, Donja Bela Reka i Oštrelj. Naselja sa većinskim vlaškim stanovništvom su Bučje, Gornjane, Krivelj, Luka, Metovnica, Tanda i Šarbanovac. Zlot ima relativnu srpsku a Slatina relativnu vlašku većinu.
podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije Bor je gradsko naselje i sedište opštine Bor i Borskog okruga u istočnoj Srbiji u regionu koji je poznat i pod imenom Timočka Krajina. Prema popisu iz 2002. bilo je 39387 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 40668 stanovnika). Bor je rudarski i industrijski grad sa razvijenom obojenom metalurgijom. Grad je osnovan 1945. godine, a samo naselje negde oko 1800. godine. Planski je naseljavan stručnom radnom snagom u vreme Jugoslavije te je stoga izuzetno šarenolikog etničkog sastava. Geografija Bor se nalazi u Timočkoj krajini u neposrednoj blizini Brestovačke Banje. Bor je takođe u neposrednoj blizini Borskog jezera i planine Stol. U opštini Bor je jedan od najvećih rudnika bakra u Evropi. Bor ima civilni aerodrom koji poslednjih godina nije u funkciji. Najbliži civilni aerodromi su u Nišu i Beogradu. Međunarodni aerodrom Konstantin Veliki Niš vrši redovne letove za Bolonju od 25. decembra 2009. godine i ima sezonske letove ka Antaliji, Tivtu i Podgorici. Bor – Niš preko Zaječara i Knjaževca je udaljen 128km evropskim putem E771, dok je Bor – Niš preko Paraćina udaljen 192km evropskim putevima E761 i E75. Međunarodni aerodrom Nikola Tesla u Beogradu vrši letove ka velikom broju odredšta u inostranstvu. Beograd je udaljen 272km putem E761 i E75. Bor je udaljen oko 30km od Zaječara, 60km od Negotina, oko 60km od Majdanpeka i 120km od Kladova. Najbliži granični prelazi su Đerdap 1 – Gvozdena Kapija kod Kladova sa Rumunnijom i Vrška Čuka kod zaječara sa Bugarskom. Istorija U okviru Rimskog carstva, Bor je bio u sastavu provincije Gornje Mezije, čiji je glavni grad bio Viminacijum (današnji Kostolac). Od četvrtog do šestog veka, grad je bio deo Istočno rimskog carstva (Vizantije). Ova teritorija je zatim promenila mnogo gospodara. Prvo su je osvojili Gepidi, a u njihovom posedu je ostala do bugarskog osvajanja. Zatim je ponovo ušla u sastav Vizantije, a potom i Kraljevine Ugarske. Naselje Bor je nastalo uz rudnik bakra koji je 1903. godine otvorio Đorđe Vajfert. Od tada Bor počinje naglo da se razvija i raste. U periodu od 1933. do 1940. godine Bor je dobio novo naselje, Nova (Južna) kolonija, podignuta je bolnica i nova škola, a rudnik je prerastao u jedan od najvećih u Evropi. Status grada Bor je dobio tek nakon Drugog svetskog rata, 30. maja 1947. godine kada je imao 11.000 stanovnika, dok danas broji oko 40.000 sa dvadesetak nacija. Ekonomija Ekonomija grada Bora i okoline se od osnivanja grada bazirala na rudarstvu. Sa razvojem rudarstva, grad se razvijao. Broj stanovnika se povećavao i uz rudnik su nastale i druge propratne fabrike (fabrika bakarne žice npr.). Zatim nešto kasnije razvile su se i druge grane industrije (Jugobanka Bor npr.). Ekonomski vrhunac grada je bio osamdesetih godina 20. veka kada je postojao koncern koji je imao svoja predstavništva u Nemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Devedesetih godina 20. veka, sa raspadom SFR Jugoslavije, koncern dolazi u tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi do 2010. godine. Između 2000. i 2010. odvija se niz dešavanja – projekata o saradnji sa drugim firmama iz zemlje i inostranstva – ne bi li se došlo do ekonomske stabilnosti. U istom periodu, država kao vlasnik koncerna je pokušala u dva navrata da proda koncern putem privatizacije sa istim ciljem. Početkom 2010. godine, koncern je i dalje u vlasništvu države i posluje sa gubicima. Školstvo
|
||||||||||||||||||||||||
Opština Negotin Opština Negotin je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Negotin. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 43.551 osoba. Opština se graniči sa opštinama Kladovo, Majdanpek, Bor, Zaječar te sa Rumunijom i Bugarskom. Naseljena mesta
Etnička struktura [uredi] Većinsko stanovništvo su Srbi, zatim slede Vlasi, Romi i ostali. * Srbi – 38.263 (88,13%) |
||||||||||||||||||||||||
Opština Knjaževac Opština Knjaževac se nalazi u istočnom delu Srbije, uz granicu sa Republikom Bugarskom i ulazi u sastav Timočke Krajine. Nalazi se na severnoj geografskoj širini od 43°20′ do 43°45′ i istočnoj geografskoj dužini od 22°11′ do 22°41′. Geografija Sa površinom od 1202 km², opština Knjaževac je četvrta po veličini u Srbiji. Reljef joj je brdsko-planinski. Najviša tačka ove oblasti je vrh Midžor na Staroj planini (2169 metara). Najniža tačka opštine je na 176 metara nadmorske visine. Grad se nalazi na mestu gde se spajaju Trgoviški Timok i Svrljiški Timok, stvarajući Beli Timok. Ova reka teče na sever gde se kod Zaječara spaja sa Crnim Timokom i stvara reku Timok. Po ovoj reci ceo region nosi ime Timočka krajina. Naselja i demografija Područje opštine obuhvata 86 naselja od čega je 85 seoskih naselja. U opštini Knjaževac živi 44.036 stanovnika od čega 19.705 u gradu (podaci iz poslednjeg popisa stanovništva 1991. godine). Prosečna gustina naseljenosti je 36 stanovnika po km², što je svrstava u retko naseljene opštine. |
||||||||||||||||||||||||
Sokobanja Sokobanja je gradsko naselje i banja u opštini Sokobanja u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 8407 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 8439 stanovnika). Geografske odlike Demografija Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
Poznate ličnosti vezane za Sokobanju * Mitropolit Mihailo Jovanović
|
||||||||||||||||||||||||
Opština Kladovo Opština Kladovo je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Kladovo. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 23.622 osobe. Gustina naseljenosti iznosi 171 stanovnik na 1 km². Opština se graniči sa opštinama Negotin, i Majdanpek, te Dunavom sa Rumunijom. Naseljena mesta
Etnička struktura * Srbi – 21.130 (89,49%) Sva naseljena mesta imaju većinsko srpsko stanovništvo. Opšte informacije Opština Kladovo u Srbiji podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije |
||||||||||||||||||||||||
Opština Boljevac Opština Boljevac je opština u Zaječarskom okrugu sa sedištem u istoimenom gradu. Prema proceni Republičkog zavoda za statistiku iz 2004. godine u opštini je bio 15.231 stanovnik. Naselja * Boljevac i sela:
Demografija
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Opština Boljevac podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije |
||||||||||||||||||||||||
Opština Majdanpek Opština Majdanpek je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Majdanpek. Opština Majdanpek se prostire na 932 km², a prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 23.703 osoba. Graniči se sa opštinama Bor, Negotin, Kladovo, Golubac, Kučevo i Žagubica. Na severu se Dunavom graniči sa Rumunijom. U pogledu kulturno-istorijskog nasleđa, teritorija opštine Majdanpek je jedna od najbogatijih u današnjoj Evropi. Ovde se nalaze arheološki lokaliteti Vlasac, gde je otkrivena prva kodirana poruka isklesana ljudskom rukom, Lepenski Vir, mesto gde je praistorijski čovek ostvario svoje neponovljive domete u oblasti plastične umetnosti i Rudna Glava, najstariji očuvani rudnik na planeti Zemlji, koji dokumentuje dramu izlaska čoveka iz kamenog doba i prelaska u doba metala!
Pored Srba, u opštini Majdanpek žive i Vlasi. Vlasi koji žive u oblastima Porečke reke i Gornjeg Peka pripadaju Munćanima, i po jezičkim odlikama čine prelaznu zonu između Vlaha Carana na istoku i Vlaha Ungurjana na zapadu. Prema tradicionalnoj ekonomiji, stočarstvu, mnogo su bliži Ungurjanima. U samome Majdanpeku žive potomci rudara Bufana, koji su ovde došli u drugoj polovini XIX veka iz rumunskih rudnika u Banatu, gde su, u vreme Turaka (XVI-XVIII vek) prebačeni iz rudarskih oblasti Oltenije, u današnjoj istočnoj Rumuniji. |