O Timočkoj Krajini


Timočka Krajina (na vlaškom, koji je jedan od lokalnih jezika, Timok (Timoc) ili Aimok) je geografska oblast u istočnoj Srbiji oko doline reke Timok. Po popisu iz 2002. Timočka Krajina ima 284.112 stanovnika. Politički, oblast je podeljena na Zaječarski i Borski okrug.

Istorija

Timočku Krajinu u antičko doba naseljavaju tračka plemena koja nose ime Mezi, a deo Tračana oko Timoka po ovoj reci dobijaju ime Timahi. Do 50. godine ova oblast potpada pod vlast Rima i traje do 395. kada je Rimsko carstvo podeljeno. Tada ovom oblašću vlada Istočno rimsko carstvo, kasnije nazvano Vizantija. Danas se kod Zaječara vrši iskopavanje i delimična rekonstrukcija pozno-antičkog lokaliteta Feliks Romulijana (lat. Felix Romuliana) poznatijeg pod imenom Gamzigrad.

U srednjem veku ovu oblast kontrolišu Vizantija, Bugarska, Ugarska i konačno Turska. Srbija Stefana Nemanje u jednom kratkom periodu kontroliše ovu oblast ili je oblast pod vlašću Vidinskog kneza koji je vazal Srbije. Posle Maričke bitke 1371. i Kosovskog boja 1389. Turci su se učvrstili u regionu i ostali tu do 1833. kada se oblast priključuje autonomnoj Srbiji. Slovensko stanovništvo koje se nastanilo u ranom srednjem veku gotovo je iščezlo do 15. veka. Tada tri srpske i jedna vlaška/rumunska struja naseljavaju oblast.

Između 1918. i 1922., postoje dve oblasti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – srezovi Krajina i Timok, a od 1922. jedna oblast sa sedištem u Zaječaru. 1929. oblast ulazi u sastav Moravske banovine sa sedištem u Nišu.

Geografija

U Timočkoj Krajini postoji 7 opština i jedan grad:

Zaječar oko 70000 stanovnika
Bor oko 55000 stanovnika
Negotin oko 43000 stanovnika
Knjaževac oko 37000 stanovnika
Sokobanja oko 17000 stanovnika
Kladovo oko 23000 stanovnika
Boljevac oko 15000stanovnika
Majdanpek oko 23000 stanovnika

Etnieki sastav stanovni1tva

Srbi = 243.148 (85,58%)
Vlasi = 23.604 (8,31%)
Romi = 2.723 (0,96%)

Jezici

Od dijalekata srpskog jezika u severnom delu govori se kosovsko-resavski dijalekt, a na jugu prizrensko-timočki dijalekt poznat i pod nazivom torlački. Vlaški se govori najviše u severnom i centralnom delu oblast, dok bugarski govore pripadnici tetevenske struje u selima Veliki Izvor i Grljan.

Religija

Stanovništvo je skoro isključivo hrišćansko (ogromnom većinom pravoslavno, sa malobrojnim rimokatolicima koji imaju crkvu u Zaječaru i još malobrojnijim adventistima, sa crkvama u Negotinu i Zaječaru).

Religija i nacionalnost

Religija utiče na nacionalnu svest stanovništva tako da su pojmovi religije i nacionalnosti izjednačeni. Države na nacionalnoj osnovi javljaju se tek u 20. veku, tako da se većina Vlaha koji žive nekoliko vekova zajedno sa Srbima izjašnjava kao Srbi. Na ovo utiče i jezik koji, iako spada u romansku grupu jezika, ima mnoge slovenske karakteristike – naročito kad su u pitanju pozajmljenice.

Ekonomija

Oblast je bogata bakrom i zlatom, posebno u Borskom okrugu. Na Dunavu su izgrađena dva velika hidroenergetska sistema, Đerdap I i Đerdap II.


Reka Timok

 

Dužina-203 km
Prosečan protok-24 m³/s
Površina sliva-4.630 km²
Izvor-Svrljiške planine
Ušće-Dunav
Zemlje sliva-Serbia. Srbija, Bugarska
Gradovi-Zaječar, Brusnik ,Bregovo, Balej (Bugarska Bugarska)

Timok (lat. Timacus) je reka u Istočnoj Srbiji. Zapravo Timok je skup reka sa istim imenom i pridevom ispred (Crni Timok, Beli Timok, Svrljiški Timok, Trgoviški Timok). Od izvora Timoka (Svljiškog Timoka) do ušća (Velikog Timoka) u Dunav ima 203 km. Reka teče kroz Srbiju, a poslednjih 15 km predstavlja granicu Srbije i Bugarske. Ušće se nalazi na nadmorskoj visini od 28 m, što predstavlja i najnižu tačku u Srbiji. Timok je deo Crnomorskog sliva sa protokom od 24 m³/s, a može da dosegne i 40 m³/s.

Timok je dao ime oblasti kroz koju protiče (Timočka Krajina), buni protiv Milana Obrenovića 1883. godine (Timočka buna), jednom slovenskom plemenu koje se tu nastanilo u VI veku (Timočani) i jednom tračkom plemenu iz antičkog doba (Timahi).

Ekonomija; zagađenost

Kod sela Čokonjar u Istočnoj Srbiji između 1947. i 1951. godine izgrađena je hidrocentrala Sokolovica. Celokupan hidroenergetski potencijal nije iskorišćen.

Poslednjih decenija reka je znatno zagađivana otpadnim vodama iz Borskog basena što je posledično izazvalo zagađenje Dunava olovom, bakrom i kadmijumom.

Kroz dolinu reke prolazi magistralni put i pruga Niš-Prahovo.

Crni Timok

Zemlje sliva-Srbija
Sliv-Crnomorski

Crni Timok je reka u Istočnoj Srbiji izvire ispod planine Veliki Maljenik u oblasti Kučajskih planina. Odatle teče pored sela Krivi Vir ka severoistoku i posle 84 km. Uliva se u Beli Timok kod Zaječara i zajedno čine Veliki Timok ili samo Timok. Ova reka je poznata i pod nazivima Crna reka i Krivovirski Timok.

Beli Timok

Dužina-51 km
Površina sliva-2.190 km²
Ušće-Timok
Zemlje sliva-Srbija
Sliv-Crnomorski

Beli Timok je reka u istočnoj Srbiji koja nastaje kod Knjaževca spajanjem Svrljiškog i Trgoviškog Timoka, odatle teče na sever paralelno sa granicom Srbije i Bugarske na istoku i planinom Tupižnicom na zapadu. Kod grada Zaječara Beli Timok spaja se sa Crnim Timokom sa kojim čini Veliki Timok ili samo Timok. Beli Timok ima dužinu od 51 km (sa Svrljiškim 115 km). Sliv Belog Timoka zahvata površinu 2.190 km². Ranije je bio poznat pod nazivom Knjaževački Timok.

Reka je početkom jula 2007. dva puta doživela ekološku katastrofu, nakon izlivanja amonijaka iz knjaževačkih fabrika i kanalizacije.

Svrljiški Timok

Dužina-64 km
Ušće-Beli Timok
Zemlje sliva-Srbija
Sliv-crnomorski

Svrljiški Timok je reka u Srbiji izvire u podnožju Svrljiških planina sa severne strane blizu sela Šesti Gabar i teče do mesta Svrljig po kome je dobio ime. Posle 64 km svog toka kod Knjaževca gde se spaja sa Trgoviškim Timokom i čini Beli Timok.

Trgoviški Timok

Dužina-50 km
Površina sliva-520 km²
Ušće-Beli Timok
Zemlje sliva-Srbija
Sliv-Crnomorski

Trgoviški Timok – Strma reka izvire na zapadnim padinama Stare planine ispod najvišeg vrha ove planine u Srbiji, Midžora, manje od jednog kilometra od bugarske granice pod imenom Strma reka. Od sela Kalna dobija ime Trgoviški Timok po Trgovištu, mestu kod Knjaževca, zatim se spaja sa Svrljiškim Timokom i zajedno čine Beli Timok.


Zaječarski upravni okrug

http://i55.tinypic.com/ei2ico.jpg
Zaječarski upravni okrug okrug se nalazi u istočnom delu Republike Srbije. Obuhvata grad i opštine:

1. Grad Zaječar gradsko naselje Zaječar,
2. Opština Boljevac gradsko naselje Boljevac,
3. Opština Knjaževac gradsko naselje Knjaževac i
4. Opština Sokobanja gradsko naselje Sokobanja.

Ukupno ima 158.131 stanovnika. Sedište okruga je grad Zaječar.

Feliks Romuliana (Galerijeva palata) u Gamzigradu, bila je prestonica rimskog imperatora Gaja Galeria Valerija Maksimilijana, s kraja III i početkom IV veka. Gamzigrad se na osnovu otkrivenog materijala svrstava u red najreprezentativnijih rimskih gradova na Balkanu. Tu je pronađena brojna istorijska građa (nakit, novac, alatke, oružje) kao svedočanstvo o velikoj civilizaciji na ovim prostorima.

Privredni razvoj grada Zaječara kretao se od zanatske i poluindustrijske prerade poljoprivrednih proizvoda i eksploatacije ugljenog bogatstva.

Zaječarski okrug Osnovni podaci
Položaj    Središnja Srbija
Središte okruga    Zaječar
Površina    3.623 km²
Stanovništvo (2002.)    137 561
Gustina naseljenosti    37,7 /km²

Karta okruga


Borski upravni okrug

Borski upravni okrug se nalazi u istočnoj Srbiji. Obuhvata opštine:

1. Opština Bor gradsko naselje Bor,
2. Opština Kladovo gradsko naselje Kladovo,
3. Opština Majdanpek gradsko naselje Majdanpek i
4. Opština Negotin gradsko naselje Negotin.

Ima ukupno 178.718 stanovnika. Sedište okruga je grad Bor, poznat po svom istorijskom i kulturnom nasleđu.

U okolini Bora nalaze se: Dvorac kneza Aleksandra iz 1856. godine, građen u duhu romantizma i Konak kneza Miloša (smešten u Brestovičkoj Banji, nastao u 19. veku). Ovaj grad je poznat kao središte najvećeg rudnika bakra u Evropi, čija eksploatacija je počela 1904. godine, ali su ga, prema pronađenim dokumentima, koristili još u davnim antičkim vremenima.


Grad Zaječar je grad u istočnoj Srbiji na granici sa Bugarskom. Nalazi se u centralnom delu u Timočke Krajine, u Zaječarskom okrugu u koji još spadaju opštine Sokobanja, Knjaževac i Boljevac. Središte je gradsko naselje Zaječar koji predstavlja administrativni, kulturni, privredni, ekonomski, politički i verski centar kako opštine tako i samog okruga.
Grad Zaječar Opšte informacije
Grad Zaječar u Srbiji
Površina (2004)-1068 km²
poljoprivredna-68061 ha
šume-31804 ha
Stanovništvo (2002)-65969 st.
Prirodni priraštaj (2004) –   -6,8 ‰
Broj naselja    42

Položaj

Okrug    Zaječarski okrug
Sedište    Zaječar

Ostalo

Dužina puteva (2008)    495 km
Broj zaposlenih stanovnika (2008.)    18043
Broj osnovnih škola (2007/2008)   37
Broj učenika    4976

Broj srednjih škola (2007/2008)   4
Broj učenika    3003
podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije

Web prezentacija
www.opstinazajecar.org.rs

Grad Zaječar obuhvata površinu od 1.068 km². Teritoriju preseca Crni i Beli Timok koji spajanjem čini Veliki Timok koji protiče i kroz grad Zaječar. na teritoriji grada postoje tri veštačka akumulaciona jezera: Grliško, Rgotsko i Sovinac. Nedaleko od Zaječara nalazi se banjsko lečilište Gamzigradska Banja sa uređenim termomineralnim izvorima, a nedaleko od njega se nalazi značajan arheološki lokalitet Gamzigrad (Felix Romuliana).

Demografija

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Zaječarski okrug broji 137.561, a grad Zaječar 65.969 stanovnika. Ukupno ima 18043 zaposlenih na teritoriji grada.

Etnička struktura:

* Srbi – 59.867
* Vlasi – 2.981
* Jugosloveni – 277
* Romi – 323
* Rumuni – 221
* Crnogorci – 161
* Makedonci – 158
* Bugari – 113
* Hrvati – 101
* Albanci – 42
* Muslimani – 32
* Slovenci – 20
* Mađari – 19
* Goranci – 10
* Bošnjaci – 10
* Nemci – 6
* Slovaci – 6
* Česi – 4
* Rusi – 3

Po popisu iz 2002. godine ovde takođe žive i: * Neizjašnjeni i neopredeljeni – 1015
* Regionalna pripadnost – 7
* Ostali – 17
* Nepoznato – 573

Naseljena mesta

Gradu Zaječaru pripadaju i sledeća seoska naselja:

* Borovac
* Brusnik
* Velika Jasikova
* Veliki Izvor
* Veliki Jasenovac
* Vratarnica
* Vražogrnac
* Vrbica
* Gamzigrad
* Glogovica
* Gornja Bela Reka
* Gradskovo
* Grlište
* Grljan
* Dubočane
* Zvezdan
* Zagrađe
* Jelašnica
* Klenovac
* Koprivnica
* Lasovo
* Lenovac
* Leskovac
* Lubnica
* Mala Jasikova
* Mali Izvor
* Mali Jasenovac
* Marinovac
* Metriš
* Nikoličevo
* Planinica
* Prlita
* Ravna
* Rgotina
* Salaš
* Selačka
* Tabakovac
* Trnavac
* Halovo
* Čokonjar
* Šipikovo
* Šljivar


Opština Bor


Opština Bor je opština u istočnoj Srbiji u Borskom okrugu u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Bor. Opština Bor sa svojih 856 km² spada u prostranije opštine u Srbiji. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 55.817 stanovnika u 14 naselja.
Naseljena mesta
U opštini Bor ima 1 grad:

Bor

i 13 sela:

Brestovac
Bučje
Gornjane
Donja Bela Reka
Zlot
Krivelj
Luka
Metovnica
Oštrelj
Slatina
Tanda
Topla
Šarbanovac

Položaj opštine Bor u Borskom okrugu

Demografija

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka

Godina Stanovnika
1948. 34831
1953. 38668
1961. 43448
1971. 52849
1981. 56486
1991. 59900    59424
2002. 57140    55817


Etnički sastav prema popisu iz 2002.

Srbi    39.989    71,64%
Vlasi    10.064    18,03%
Romi    1.259    2,26%
Makedonci    540    0,97%
Jugosloveni 311    0,56%
Crnogorci    215    0,39%
Albanci    115    0,21%
Rumuni    107    0,19%
Hrvati    90    0,16%
Bugari    64    0,11%
Slovenci    54    0,10%
Muslimani    39    0,07%
Nemci    36    0,06%
Mađari    26    0,05%
Bošnjaci    16    0,03%
Rusi    16    0,03%
Slovaci    8    0,01%
Goranci    5    0,01%
Ukrajinci    4    0,01%
Rusini    2    0,00%
Česi    2    0,00%
ostali    148    0,27%
regionalno    8    0,01%
neizjašnjeno    2.005    3,59%
nepoznato    694    1,24%

Naselja sa srpskim većinskim stanovništvom su Bor, Brestovac, Donja Bela Reka i Oštrelj. Naselja sa većinskim vlaškim stanovništvom su Bučje, Gornjane, Krivelj, Luka, Metovnica, Tanda i Šarbanovac. Zlot ima relativnu srpsku a Slatina relativnu vlašku većinu.


Opština Bor u Srbiji
Površina (2004)   856 km²
poljoprivredna         ha
šume          ha
Stanovništvo (2002)    55817 st.
Broj naselja    14
Položaj
Okrug    Borski okrug
Sedište    Bor

podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije

Bor je gradsko naselje i sedište opštine Bor i Borskog okruga u istočnoj Srbiji u regionu koji je poznat i pod imenom Timočka Krajina. Prema popisu iz 2002. bilo je 39387 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 40668 stanovnika).

Bor je rudarski i industrijski grad sa razvijenom obojenom metalurgijom.

Grad je osnovan 1945. godine, a samo naselje negde oko 1800. godine. Planski je naseljavan stručnom radnom snagom u vreme Jugoslavije te je stoga izuzetno šarenolikog etničkog sastava.

Geografija

Bor se nalazi u Timočkoj krajini u neposrednoj blizini Brestovačke Banje. Bor je takođe u neposrednoj blizini Borskog jezera i planine Stol.

U opštini Bor je jedan od najvećih rudnika bakra u Evropi.

Bor ima civilni aerodrom koji poslednjih godina nije u funkciji. Najbliži civilni aerodromi su u Nišu i Beogradu. Međunarodni aerodrom Konstantin Veliki Niš vrši redovne letove za Bolonju od 25. decembra 2009. godine i ima sezonske letove ka Antaliji, Tivtu i Podgorici. Bor – Niš preko Zaječara i Knjaževca je udaljen 128km evropskim putem E771, dok je Bor – Niš preko Paraćina udaljen 192km evropskim putevima E761 i E75. Međunarodni aerodrom Nikola Tesla u Beogradu vrši letove ka velikom broju odredšta u inostranstvu. Beograd je udaljen 272km putem E761 i E75.

Bor je udaljen oko 30km od Zaječara, 60km od Negotina, oko 60km od Majdanpeka i 120km od Kladova.

Najbliži granični prelazi su Đerdap 1 – Gvozdena Kapija kod Kladova sa Rumunnijom i Vrška Čuka kod zaječara sa Bugarskom.

Istorija

U okviru Rimskog carstva, Bor je bio u sastavu provincije Gornje Mezije, čiji je glavni grad bio Viminacijum (današnji Kostolac). Od četvrtog do šestog veka, grad je bio deo Istočno rimskog carstva (Vizantije). Ova teritorija je zatim promenila mnogo gospodara. Prvo su je osvojili Gepidi, a u njihovom posedu je ostala do bugarskog osvajanja. Zatim je ponovo ušla u sastav Vizantije, a potom i Kraljevine Ugarske.
Wiki letter w.svg    Ovaj članak, ili jedan njegov deo, treba još da se proširi.
Pogledajte stranu za razgovor za razlog. Kada se poboljšavanje završi, možete skloniti ovo obaveštenje.

Naselje Bor je nastalo uz rudnik bakra koji je 1903. godine otvorio Đorđe Vajfert. Od tada Bor počinje naglo da se razvija i raste. U periodu od 1933. do 1940. godine Bor je dobio novo naselje, Nova (Južna) kolonija, podignuta je bolnica i nova škola, a rudnik je prerastao u jedan od najvećih u Evropi. Status grada Bor je dobio tek nakon Drugog svetskog rata, 30. maja 1947. godine kada je imao 11.000 stanovnika, dok danas broji oko 40.000 sa dvadesetak nacija.

Ekonomija

Ekonomija grada Bora i okoline se od osnivanja grada bazirala na rudarstvu. Sa razvojem rudarstva, grad se razvijao. Broj stanovnika se povećavao i uz rudnik su nastale i druge propratne fabrike (fabrika bakarne žice npr.). Zatim nešto kasnije razvile su se i druge grane industrije (Jugobanka Bor npr.). Ekonomski vrhunac grada je bio osamdesetih godina 20. veka kada je postojao koncern koji je imao svoja predstavništva u Nemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Devedesetih godina 20. veka, sa raspadom SFR Jugoslavije, koncern dolazi u tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi do 2010. godine. Između 2000. i 2010. odvija se niz dešavanja – projekata o saradnji sa drugim firmama iz zemlje i inostranstva – ne bi li se došlo do ekonomske stabilnosti. U istom periodu, država kao vlasnik koncerna je pokušala u dva navrata da proda koncern putem privatizacije sa istim ciljem. Početkom 2010. godine, koncern je i dalje u vlasništvu države i posluje sa gubicima.

Školstvo

OSNOVNE ŠKOLE
SREDNJE ŠKOLE
FAKULTETI
* Branko Radičević
* Sveti Sava
* Vuk Stefanović Karadžić
* Dušan Radović
* 3. Oktobar
* Škola za osnovno obrazovanje Vidovdan
* Gimnazija „Bora Stanković“ Bor
* Mašinsko-elektrotehnička škola
* Ekonomsko-trgovinska škola
* Tehnička škola
* Škola za srednje obrazovanje Vidovdan
Fakultet u Boru pripada Beogradskom Univerzitetu:

* Tehnički fakultet


Opština Negotin

Opština Negotin je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Negotin. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 43.551 osoba. Opština se graniči sa opštinama Kladovo, Majdanpek, Bor, Zaječar te sa Rumunijom i Bugarskom.

Naseljena mesta

* Aleksandrovac
* Braćevac
* Brestovac
* Bukovče
* Veljkovo
* Vidrovac
* Vratna
* Dupljane
* Dušanovac
* Jabukovac
* Jasenica
* Karbulovo
* Kobišnica
* Kovilovo
* Mala Kamenica
* Malajnica
* Miloševo
* Mihajlovac
* Mokranje
* Plavna
* Popovica
* Prahovo
* Radujevac
* Rajac
* Rečka
* Rogljevo
* Samarinovac
* Sikole
* Slatina
* Smedovac
* Srbovo
* Tamnič
* Trnjane
* Urovica
* Crnomasnica
* Čubra
* Šarkamen
* Štubik

Etnička struktura [uredi]

Većinsko stanovništvo su Srbi, zatim slede Vlasi, Romi i ostali.

* Srbi – 38.263 (88,13%)
* Vlasi – 3.000 (6,91%)
* Ostali – (4,96%)


Opština Knjaževac

Opština Knjaževac se nalazi u istočnom delu Srbije, uz granicu sa Republikom Bugarskom i ulazi u sastav Timočke Krajine. Nalazi se na severnoj geografskoj širini od 43°20′ do 43°45′ i istočnoj geografskoj dužini od 22°11′ do 22°41′.

Geografija

Sa površinom od 1202 km², opština Knjaževac je četvrta po veličini u Srbiji. Reljef joj je brdsko-planinski. Najviša tačka ove oblasti je vrh Midžor na Staroj planini (2169 metara). Najniža tačka opštine je na 176 metara nadmorske visine. Grad se nalazi na mestu gde se spajaju Trgoviški Timok i Svrljiški Timok, stvarajući Beli Timok. Ova reka teče na sever gde se kod Zaječara spaja sa Crnim Timokom i stvara reku Timok. Po ovoj reci ceo region nosi ime Timočka krajina.

Naselja i demografija

Područje opštine obuhvata 86 naselja od čega je 85 seoskih naselja.

U opštini Knjaževac živi 44.036 stanovnika od čega 19.705 u gradu (podaci iz poslednjeg popisa stanovništva 1991. godine). Prosečna gustina naseljenosti je 36 stanovnika po km², što je svrstava u retko naseljene opštine.


Sokobanja
Najlepše mesto na koje trebate otići obavezno

Sokobanja je gradsko naselje i banja u opštini Sokobanja u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 8407 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 8439 stanovnika).

Geografske odlike
Sokobanjska Moravica
Nalazi se visini od 400 m nadmorske visine. Kroz Sokobanju protiče reka Sokobanjska Moravica. Poznata je turistička odrednica za rekreativni, a posebno banjski turizam. Nalazi se između karpatskih i balkanskih planina, Rtnja i Ozrena. Za Sokobanju su vezani i Lepterija, izletište koje se nalazi uz Sokobanjsku Moravicu, i poznati srednjevekovni grad – Soko Grad (banjski). U blizini banje nalazi se slap Ripaljka, koji je periodičan i visok je dvadesetak metara. Sokobanja je poznata po manifestaciji „Prva harmonika“, tradicionalnom takmičenju harmonikaša koje se održava svake godine krajem avgusta.

Demografija
U naselju Sokobanja živi 6757 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,1 godina (38,8 kod muškaraca i 41,3 kod žena). U naselju ima 2914 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,88.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika
tokom 20. veka

Demografija

Godina
Stanovnika
1948
3370
1953.
3984
1961.
4227
1971.
5554
1981.
7204
1991.
8439    8283
2002.
8729    8407
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi    8.059    95,86%
Romi    112    1,33%
Crnogorci    61    0,72%
Makedonci    24    0,28%
Jugosloveni    15    0,17%
Goranci    10    0,11%
Albanci    9    0,10%
Vlasi    8    0,09%
Hrvati    7    0,08%
Muslimani    7    0,08%
Mađari    4    0,04%
Slovenci    3    0,03%
Ukrajinci    2    0,02%
Bugari    2    0,02%
Česi    1    0,01%
Slovaci    1    0,01%
Rusini    1    0,01%
Bošnjaci    1    0,01%
nepoznato    50    0,59%

Poznate ličnosti vezane za Sokobanju

* Mitropolit Mihailo Jovanović
* Knez Miloš Obrenović
* Hajduk Veljko
* Ivo Andrić
* Isidora Sekulić
* Branislav Nušić
* Stevan Sremac
* Episkop niški Domentijan Popović

KLIKNITE NA SLIKU , DA BISTE JE VIDELI U PUNOJ VELIČINI




Opština Kladovo

  Opština Kladovo je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Kladovo. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 23.622 osobe. Gustina naseljenosti iznosi 171 stanovnik na 1 km². Opština se graniči sa opštinama Negotin, i Majdanpek, te Dunavom sa Rumunijom.

Naseljena mesta

* Brza Palanka
* Vajuga
* Velesnica
* Velika Vrbica
* Velika Kamenica
* Grabovica
* Davidovac
* Kladovo
* Kladušnica
* Korbovo
* Kostol
* Kupuzište
* Ljubičevac
* Mala Vrbica
* Manastirica
* Milutinovac
* Novi Sip
* Petrovo Selo
* Podvrška
* Reka
* Rečica
* Rtkovo
* Tekija

Etnička struktura

* Srbi – 21.130 (89,49%)
* Crnogorci – 572 (2,42%)
* Vlasi – 568 (2,41%)
* ostali

Sva naseljena mesta imaju većinsko srpsko stanovništvo.

Opšte informacije

Opština Kladovo u Srbiji
Površina (2004)    629 km²
poljoprivredna    28806 ha
šume    28114 ha
Stanovništvo (2002)    23613 st.
Prirodni priraštaj (2004)    -6.2 ‰
Broj naselja    23
Položaj
Okrug    Borski okrug
Sedište    Kladovo
Ostalo
Dužina puteva (2008)    262 km
Broj zaposlenih stanovnika (2008.)    4436
Broj osnovnih škola (2007/2008)    25
Broj učenika    1826
Broj srednjih škola (2007/2008)    3
Broj učenika    534

podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije


Opština Boljevac
Položaj opštine Boljevac u Zaječarskom okrugu
   

Opština Boljevac je opština u Zaječarskom okrugu sa sedištem u istoimenom gradu. Prema proceni Republičkog zavoda za statistiku iz 2004. godine u opštini je bio 15.231 stanovnik.

Naselja
Naseljena mesta u opštini Boljevac su gradovi:

* Boljevac

i sela:

* Bačevica
* Bogovina
* Boljevac Selo
* Valakonje
* Vrbovac
* Dobro Polje
* Dobrujevac
* Ilino
* Jablanica
* Krivi Vir
* Lukovo
* Mali Izvor
* Mirovo
* Osnić
* Podgorac
* Rtanj
* Rujište
* Savinac
* Sumrakovac

Demografija

Godina
Stanovnika
1948.
25423
1953.
25831
1961.
26277
1971.
23335
1981.
21818
1991.
19384    18424
2002.
17347    15849

Etnički sastav prema popisu iz 2002.

Srbi    10.504    66,28%
Vlasi    4.162    26,26%
Romi    229    1,44%
Rumuni    83    0,52%
Jugosloveni    72    0,45%
Makedonci    30    0,19%
Hrvati    28    0,18%
Muslimani    23    0,15%
Crnogorci    23    0,15%
Bugari    13    0,08%
Albanci    8    0,05%
Slovenci    7    0,04%
Nemci    4    0,03%
Bošnjaci    2    0,01%
Bunjevci    1    0,01%
Mađari    1    0,01%
ostali    21    0,13%
regionalno    1    0,01%
neizjašnjeno    569    3,59%
nepoznato    68    0,48%

Opština Boljevac
Opšte informacije

Površina (2004)   828 km²
poljoprivredna   38466 ha
šume    37616 ha
Stanovništvo (2002)    15849 st.
Prirodni priraštaj (2004)    -13,7 ‰
Broj naselja    20
Položaj
Okrug    Zaječarski okrug
Sedište    Boljevac
Ostalo
Dužina puteva (2008)    268 km
Broj zaposlenih stanovnika (2008.)    2014
Broj osnovnih škola (2007/2008)    22
Broj učenika    1143
Broj srednjih škola (2007/2008)    2
Broj učenika    238

podaci republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije


Opština Majdanpek

Opština Majdanpek je opština u istočnoj Srbiji, u Borskom okrugu, u Timočkoj Krajini. Središte opštine je grad Majdanpek. Opština Majdanpek se prostire na 932 km², a prema popisu stanovništva iz 2002. godine, na teritoriji opštine živi 23.703 osoba. Graniči se sa opštinama Bor, Negotin, Kladovo, Golubac, Kučevo i Žagubica. Na severu se Dunavom graniči sa Rumunijom.

U pogledu kulturno-istorijskog nasleđa, teritorija opštine Majdanpek je jedna od najbogatijih u današnjoj Evropi. Ovde se nalaze arheološki lokaliteti Vlasac, gde je otkrivena prva kodirana poruka isklesana ljudskom rukom, Lepenski Vir, mesto gde je praistorijski čovek ostvario svoje neponovljive domete u oblasti plastične umetnosti i Rudna Glava, najstariji očuvani rudnik na planeti Zemlji, koji dokumentuje dramu izlaska čoveka iz kamenog doba i prelaska u doba metala!

Naseljena mesta
Područje opštine obuhvata dva gradska naselja,
Majdanpek i
Donji Milanovac,

kao i sledećih 12 sela:

* Boljetin
* Vlaole
* Golubinje
* Debeli Lug
* Jasikovo
* Klokočevac
* Leskovo
* Miroč
* Mosna
* Rudna Glava
* Topolnica
* Crnajka

Etnička struktura

* Srbi – 19.399 (81,59%)
* Vlasi – 2.817 (11,89%)
* ostali

Opština Majdanpek
Opšte informacije

Grb opštine

Opština Majdanpek u Srbiji
Površina (2004)    932 km²
poljoprivredna    20089 ha
šume    64769 ha

Stanovništvo (2002)    23703 st.
Prirodni priraštaj (2004)    -6.7 ‰
Broj naselja    14
Položaj
Okrug    Borski okrug
Sedište    Majdanpek
Ostalo
Dužina puteva (2008)    406 km
Broj zaposlenih stanovnika (2008.)    6558
Broj osnovnih škola (2007/2008)    20
Broj učenika    2121
Broj srednjih škola (2007/2008)    5
Broj učenika    660

Pored Srba, u opštini Majdanpek žive i Vlasi. Vlasi koji žive u oblastima Porečke reke i Gornjeg Peka pripadaju Munćanima, i po jezičkim odlikama čine prelaznu zonu između Vlaha Carana na istoku i Vlaha Ungurjana na zapadu. Prema tradicionalnoj ekonomiji, stočarstvu, mnogo su bliži Ungurjanima. U samome Majdanpeku žive potomci rudara Bufana, koji su ovde došli u drugoj polovini XIX veka iz rumunskih rudnika u Banatu, gde su, u vreme Turaka (XVI-XVIII vek) prebačeni iz rudarskih oblasti Oltenije, u današnjoj istočnoj Rumuniji.